fallback

Bernarda

Salzburg, Trapp, Elegija, umjetnost…

Salzburg

Typography

Gospoda u elegantnoj kavani u koju su zalazili najpoznatiji austrijski pisci, revni vjernici koji se okupljaju na nedjelju Krista Kralja, tik pred adventom, snježni Gaisberg visine 1200 metara uz još koji gorostasan vrh koji okružuje grad koji je davno prije bilo jezero pa sve do nezaobilaznih Amerikanaca koji su ludi za filmom Moje pjesme moji snovi – sve je to u Salzburgu kojeg je autorica teksta obišla uzduž i poprijeko u nekih 12 sati.

Intenzivnih 24 sata u gradu još dan prije započela sam izabirući vlak kao prijevozno sredstvo. Nikad ne bih mijenjala način putovanja. Vlak je možda sporiji, ali siguran i udoban. Pogotovo su udobni austrijski vagoni Railjeta koji izvana izgledaju zaštrajujuće moderno, rekla bih, poput Ferrarija.

Crven i prostran, sa redovima sjedala između kojih u sredini prolazi mobilni restoran na kotačima, a gospodin konobar neumorno nudi osvježenja i razne slastice, između ostalog i komad zlatne delišes jabuke u vrijednosti od jednog eura.

Kako na hrvatskoj strani, tako i na austrijskoj, gdje je bilo presjedanje, pratila su me braća po jeziku. I dobro je tako- razmijenili smo iskustva i priče. Suprotna strana raspredala je o obitelji koja je raštrkana po Austriji, neki još bez djece, svježe pristigli, ali već dobrano u poslu i s dobrim plaćama.

Austrijanci dijele šakom i kapom – nije potrebno višegodišnje obitavanje. Dovoljna je radna dozvola, a na stalni boravak više i ne treba čekati. Izgleda da je rigoroznost Austrijanaca prestala biti preprekom za miran i komforan život. Različitu priču čula sam od čistača vagona OBB-a koji je u Austriju stigao početkom 90-tih. Njegova obitelj živi baš u blizini Salzburga, no nije uopće imao riječi hvale vezano uz austrijsku širokogrudnost. Spominjao je 5 godina zabrane ulaska u zemlju nakon što su mnoge zemlje oko Hrvatske dobile mogućnost da uđu u EU. Plaća loša, radni uvjeti loši, stan preskup. Zahvaljujući ženi koja je uz njega zaposlena mogu imati još donekle prihvatljiv život.

Elegija ima posvuda – ljudi se žale i kad ne treba. Njegova priča uvela me u maglu i nevjericu. Bolje da nisam rekla gdje ću točno odsjesti u Salzburgu. Možda je već spomen dijela grada (Aigen) bio dovoljan da zaključi nešto o meni- ja o tom dijelu nisam ništa znala. Jedino sam znala da je Vila Trapp u kojoj ću odsjesti famozna po filmu Moje pjesme, moji snovi. U kakvoj ću je sredini naći, nisam baš pretpostavljala. No, izgleda da je taj dio grada itekako respektabilan i elegantan. Vila je odaslala poruku sredini, pa su se oko nje grupirale kuće s uređenim vrtovima, jedna vanjštinom ljepša od druge, tako profinjene i oku primamljive. Priroda daje najbolje od sebe, a ljudi ju njeguju i poštuju. Svaka kuća je otmjena, na veličini parcele dostojna kulturnih ljudi koji žive bogat vjerski život.

U to sam posvjedočila sljedećeg dana, u nedjelju.

Putnik ne može imati miran san. Ne prevrće se on zbog nemira što ga proizvodi neka briga, već zbog uzbuđenja. Pravi turist (ne onaj poput kamerom blicajućih Kineza i Koreanaca, nametljivih Amerikanaca) upija sve oko sebe, bilježi glasove, opčinjen je bojom i tonom jezika, klanja se kulturi njemu stranog naroda kojemu se interesom želi približiti i biti barem na tren sukreator zbilje koju oni žive.

Salzburg živi za umjetnost. Glazba koja je odzvanjala iz župne crkve u Salzburg – Aigenu nije bila s ovog svijeta. Ulazak u tjedan prve adventske nedjelje upriličen je koncertom jedne male domaće “filharmonije”- skup bubnjeva, frula, oboa, truba i još drugih instrumenata župnog “benda” Musikkapelle izvodio je čisti jazz i dobar stari rock and roll. Rock and roll Elvisa Presleya i njegovu majstorsku, romantičnu “I can’t help falling in love with you”. Trenutak je bio tako nabijen pozitivom, možda melankolijom i nostalgijom da je par dobrano iznad 40 jedno drugom odašiljao poljupce- muškarac je bio taj koji je nakon nekoliko taktova prepoznao pjesmu, brzo došapnuo to svojoj odabranici, darujući joj poljupac na obraz. Mali vlak glazbe ušao je u tu crkvu okruženu snenom livadom i skromnim dvorcem Aigen. U obližnjim prostorijama crkve prodavali su se vijenci te se vjernike pozivalo na kuhano vino. Nije potrebno biti pripadnik tog kruga ljudi- dovoljno je samo prisustvovati prilici.

Izdogodilo se mnogo toga, sretnoga i nesretnoga. Datum dolaska izabrala sam prije 3 tjedna, žureći se da to bude pred Advent prije nego što cijene skoče u nebesa, a da snijeg ne bude veća smetnja u neumornom hodu gradom uz što manje korištenje javnog prijevoza. Dogodilo se pak to da je snijega bilo, doduše na vrhovima gorja, a da je opako zahlađenje upravo stiglo u nedjelju. U nedjelju su bili i izbori za novog gradonačelnika Salzburga, a prije 3 dana počeo je božićni sajam “Christkindlmarkt” ispred Doma (bazilike) sa još dva mjesta kuda će se Božić preseliti na 4 tjedna.

Mozart kugle, kuhano vino, salzburški specijalitet Nockerl, Kaiserschmarrn, pečeni badem, pivo Steigl – sve se to neminovno nudi, uz pokoji bosanski grill na najprometnijem dijelu Getreidegasse-a, s dugačkim redom ispred omanje prodavaonice. Načudila sam se- bosanski specijaliteti primljeni su sjajno. U redu su stajali pretežito stranci. Valjda je to nešto što treba kušati i o čemu se tu piše. Svoje sam nepce međutim rezervirala za nešto sasvim drugo, a opet vrlo uobičajeno, ako posjećujete Austriju (možda ipak ne Salzburg). Kava je svagda na meniju.

Specialty kava nije baš nogom kročila u Salzburg, ali ipak ima jedna pržiona i brend kave koji je s ovih prostora. Uz zagrebački Elis caffe, 220 Grad također ima čast biti na popisu kafića koji se mogu pohvaliti da su među najboljima na svijetu. Lokal je u nedjelju bio zatvoren, a ponedjeljkom mnogo toga u Salzburgu što vrijedi posjetiti (pogotovo kulturni sadržaji) nije otvoreno. Za to bi valjalo popiti dosta kave da se još većom voljom oboružate i krenete u pohod u utorak. Na listi prioriteta našli bi se sigurno 220 Grad i meta zaluđenosti ovog grada, barem sudeći po mnogim izlozima i jednom specifičnom muzeju- onom za Leicu kameru.

Ako već nisam te sreće, valja onda kušati kave na mjestima na kojima su rado vrijeme provodili najveći kulturnjaci ovih prostora.

Nastavlja se …

Posjetite naš YouTube kanal.

Prijavite se na naš Newsletter