FOTO: Uz 70 godina postolarske djelatnosti u Ivancu – od obrta do suvremene tvornice obuće „Ivančica“

Typography

Ivanečka obrtnička tradicija stara je više stoljeća, a krajem prošle godine obilježena je i 70. obljetnica kontinuiranog rada i postojanosti postolarske tradicije u okviru tvornice obuće „Ivančice“. Povijesno razdoblje s početka 20. stoljeća poznato je po zamahu ivanečke obrtničke aktivnosti, pa između ostalih postoji i značajan broj postolara.

Boris Jagetić Daraboš iz Turističke zajednice grada dao i se truda te istražio neke povijesne činjenice pa kaže: - Od 1908. do 1934. godine u popisu obrta kao postolari zapisani su Canjuga Ljudevid, Kuljevčica-postolar (1924.1934.), Friščić Imbro, postolar (1908.), Friščić Stjepan, postolar (1911.-1934.), Gotal Zaplatić Martin, postolar (1908.-1931.), Grabar Mijo, postolar (1908.-1934.), Hrg Josip, postolar (1918.-1919.), Krašek Stjepan, postolar (1927.-1932.), Miklaušić Josip, postolar (1908.-1934.), Peček Vinko, postolar (1918.-1920.), Posavec Franjo, postolar (1918.-1924.), Prekupec Antun, postolar (1908.-1934.), Rogina Mijo, postolar (1918.-1934.) i Šoštar Gjuro, postolar (1918.-1920.).

Slijedilo je osnivanje zadruge, a osnivači koji su potakli osnivanje postolarske zadruge “Ivančica“ bili su: Franjo Vidoni, Antun Matučec, Mijo Rogina, Kušen Ferdinand i Mijo Belačić.

Od 1946. godine postolari Ivanca udružili su se i osnovali Postolarsku zadrugu s uključenih samo šest radnika, no ubrzo dolazi do povećanja na 80 zaposlenih osoba.

- Počeci su bili su jako skromni i po pitanju prostorija, asortimana kao i ljudskih resursa, a prvobitna proizvodnja bila je orijentirana na izradu gornjih dijelova obuće. Radilo se u teškim radnim uvjetima, na četiri četvorna metra radilo je četvero zaposlenika. Prva postolarska radionica bila je smještena u objektu vlasnika Ivana Kolara u Kolodvorskoj ulici. Kasnije, 1948. godine, proizvodnja se seli na lokaciju starog grada obitelji Kukuljević. Zatim se 1955. godine zadruga nalazi u prostorijama „Ivanečkog magazina“ gdje je prije djelovala prodavaonica namještaja, a danas je na tom mjestu Gradska vijećnica, ističe Jagetić.

Pravilima zadruge bilo je predviđeno da svaki kvalificirani postolar-član plati upisninu od 150 dinara i 1000 dinara uloga za obrtna sredstva. Također, svi koji su imali svoje šivače strojeve ustupili su ih zadruzi kao osnovna sredstva.

Još jedna zanimljivost bila je i povezanost postolarske radionice i Ivanečkih rudnika kao najstarijeg organiziranog gospodarsko generatora Ivanca jer je prva veća narudžba vezana uz izradu 3000 pari cipela za rudare koji su radili u rudnicima Ivanec, Konjščina, Golubovec i Ladanje, te za radnike u ciglanama Lepoglave i Bedekovčine.

Bili su to i prvi ozbiljniji počeci proizvodnog ciklusa, a narudžba je bila vezana je uz Obrtničku komoru. Za daljnji razvoj svakako je značajna odluka od 14. veljače 1973. godine, o promjeni pravnog statusa zadruge u OUR „Ivančica“ pod nazivom Poduzeće za izradu gornjih dijelova obuće „Ivančica“ .

Sva nastojanja, upornosti, odricanja, vizije urodile su plodom, pa od 1977. godine „Ivančica“ raspolaže s novim proizvodno-poslovnim prostorom od 1368 četvornih metara i 370 zaposlenika. Iste godine „Ivančica“ je usvojila novi zaštitni znak i promjenu u registru pod nazivom „Ivančica“, Tvornica obuće Ivanec, s adresom P. Preradovića 12. gdje se i danas nalazi. Naravno tijekom godina do danas uslijedila su mnoga proširenja proizvodnih pogona, modernizacija strojeva i razvoj proizvodnog ciklusa.

Izvori podataka su iz publikacije „1946.-1977“. „Ivančica“ Tvornica obuće“ . Izdavač publikacije je sama tvornica“ Ivančica“ za izdavača potpisuje ondašnji direktor Josip Samardžija pod čijim vodstvom je bio prisutni značajni napredak ističe Jagetić.

Danas je to renomirana tvornica poznata na međunarodnom tržištu na čelu s direktoricom Nadom Zver.

Prijavite se na naš Newsletter