Izbornik

Miomi

Dr. Martina Jerbić - Cecelja

Typography

Miomi su najčešći benigni tumori maternice koji se javljaju u 25% žena.

Da li će žena imati simptome ili neće, ovisi o položaju mioma unutar maternice te o njegovoj veličini. Žene koje imaju miome mogu biti bez simptoma ili sa simptomima od kojih su najčešći:

1.) Produžena, nepravilna i obilna krvarenja sa posljedičnom anemijom
2.) Osjećaj nadutosti i boli u donjem dijelu trbuha i/ili u križima
3.) Pritisak na mokraćni mjehur i tegobe vezane uz mokrenje
4.) Pritisak na debelo crijeve uz pripadajuće simptome
5.) Neplodnost
6.) Poremećaji u trudnoći: spontani pobačaj,prijevremeni porod, abnormalni položaj djeteta i veći rizik od dovršenja poroda carskim rezom.

Miomi su ovisni o hormonskoj aktivnosti tako da imaju tendenciju rasta tijekom generativne dobi, ali se ulaskom u menopauzu smanjuju , a ponekad i sasvim povuku.

Ukoliko miomi znatno narastu od prethodnog pregleda, potrebno je učiniti tzv.color dopler ultrazvučni pregled kako bi se ustanovila njihova prokrvljenost na temelju koje donosimo odluku o ev.operativnom zahvatu. U slučaju brzog rasta mioma potrebno je učiniti i CA125 tumorski marker.

Miomi se mogu dijagnosticirati prilikom pregleda, a njihova se prisutnost dokazuje ultrazvkom. Ako se tim metodama ne može točno dokazati smještaj ili veličina mioma, tada nam je od velike pomoći i nuklearna magnetska rezonanca ili CT.

miomi

Ukoliko su miomi mali i na mjestu na kojem ne izazivaju simptome, liječenje nije potrebno već se preporuča češća kontrola kako bismo na vrijeme uočili njihov mogući rast i promjenu.

Terapiju je potrebno individualno procijeniti. Neke miome samo pratimo 2-3 x godišnje UZVčnim pregledima, neke liječimo tabletama , a neke je potrebno i operirati.

Operativan zahvat je potreban kod brzo rastućih mioma, većih mioma koji stvaraju smetnje i smanjuju kvalitetu života , ali i kod manjih mioma sa jakim smetnjama.
Odluku o terapiji donosi ginekolog u dogovoru sa pacijenticom.

Miomi se vrlo rijetko mogu pretvoriti u maligne tumore tako da ih je važno redovito kontrolirati. Preporučuje se kontrola svakih 6 mjeseci, a kod većih ili nezgodno smještenih mioma i češće.

Prije odabira terapije potrebno je ženi objasniti sve pojedinosti i s njom dogovoriti način liječenja jer će samo povjerenje između pacijentice i ginekologa dovesti do bržeg ozdravljenja i oporavka.

(Piše: Martina Jerbić-Cecelja, dr.med.spec.ginekologije i opstetricije te seksualni savjetnik u edukaciji)

Bilješka o autoru: Dr. Martina Jerbić-Cecelja, specijalistica je ginekologije i opstetricije i obnaša ulogu Ravnateljice Poliklinike NANNA- poliklinike za ginekologiju i porodništvo te psihijatriju, ima 25 godina radnog staža i redovito se usavršava i usvaja nove dijagnostičke i terapijske mogućnosti na polju ginekologije i porodništva.

Od 2016. godine pohađa edukaciju za seksualnog savjetnika pri Hrvatskom društvu za seksualnu terapiju obzirom da je ta problematika usko vezana uz područje ginekologije kojom se bavi. Zanimljivost je da se dr. Jerbić-Cecelja prva od svih ginekologa u Hrvatskoj odvažila ozbiljno upustiti u savjetovanje i terapiju seksualnih poremećaja. Redovito piše novinske članke sa temama vezanim uz svoju struku te sudjeluje u edukaciji putem različitih medija.

Majka je troje studenata od kojih njena kćer ( 23g.) studira medicinu , sin ( 21g.) pravo i drugi sin ( 18,5 g.) ekonomiju.