fallback

Informatičar Dinko Mihovilović preko noći postao književna zvijezda

Informatičar Dinko Mihovilović preko noći postao književna zvijezda

Typography

Hrvatska kulturna scena dobila je u svakom slučaju novu nadu, a mnogi kritičari bi rekli; i novu spisateljsku zvijezdu.

Književni prvijenac cijenjenog zagrebačkog intelektualca, po struci informatičara, Dinka Mihovilovića (32) „Krletka od mora“ uzbudljiv je, dinamičan i pitak roman u kojem će svoje dvojbe prepoznati mnogi mladi ljudi, a ne samo oni iz autorove generacije.

Nepuna dva tjedna nakon promocije, ovaj roman postao je jedna od najprodavanijih knjiga zagrebačke izdavačke kuće Beletra. Brza popularnost mladog književnika, kažu, izdavača uopće nije začudila jer je Mihovilovićev roman već na samoj promociji dočekala brojna publika koja je dupkom napunila prostor knjižare. Dinkova karizma plijeni, a tržištu je nedostajao ovako karizmatičan autor, dodaju.

Ako se pitamo u čemu je tajna njegovog uspjeha, onda je najbolje kazati kako je to prvenstveno njegov stil pisanja, razumljiv široj publici, a također i iznimno intrigantan mlađoj populaciji koja danas danas pomno prati sve trendove na društvenim mrežama.

A evo o čemu se radi u tom hvaljenom popularnom romanu?

U Josipu, glavnom liku prvog romana Dinka Mihovilovića prepoznat će se mnogi mladi ne samo njegove generacije koji su u tinejdžerskim danima slušali Metalicu i nosili crne marte, crne vojničke hlače i zelenu vojničku jaknu, želeći izgledati cool i opasno, premda su u srcu bili nježne duše. A onda su završili neke fakultete, zaposlili se, unajmili stanove, odvojili se od roditelja, i našli se u nekom zrakopraznom prostoru, sa snažnim osjećajem neispunjenosti i usamljenosti.

Posao koji radi Josipa ne ispunjava, s kolegama u uredu nije izgradio bliske odnose, prijateljstva s faksa pala su u zaborav, u strahu da pokaže svoje osjećaje izgubio je svoju jedinu ljubav, jer, kako autor detektira problem koji muči njegov glavni lik, „problem sa zapadnim svijetom je da se muškarci boje osjećati“. Ipak, „Krletka od mora“ nije „muški“ roman. Pitanja i dvojbe s kojima je suočen Mihovilovićev glavni lik univerzalna su i vječna, mnogo veća i dublja od onih koja se u zemlji u kojoj živi manifestiraju društvenom, političkom i ekonomskom krizom i divljim kapitalizmom pa mladi bolje životne prilike odlaze tražiti u uređenijim državama poput Irske ili Švedske, kao Josipov kolega s posla.

Nesvjestan pravog uzroka problema koji ga muči, ali duboko osjećajući ispraznosti svog života i bolnu samoću u koju se zatvorio, Josip samoubojstvo susjeda doživljava kao povod da iskorači iz svoje učmale svakodnevice i sigurnog obiteljskog gnijezda te istraži mistično iskustvo što ga je ovaj opisao u svojem dnevniku. Da „potrga lance“ vlastitih strahova i društvenih konvencija i istraži nepoznato.

U romanu „Krletka od mora“ isprepleću se stvarnost i fikcija, sjećanja glavnog junaka na radosne dane djetinjstva u novozagrebačkom naselju i prvu ljubav izmjenjuju se s njegovim opisima putovanja od Zagreba, preko Srbije i Grčke do Hyderabada i Mangalorea do otoka Amina u Indijskom oceanu, životna iskustva malog od palube na prekooceanskom teretnom brodu do onog putnika u prekrcanom Bangalore Expressom u kontrapunktu su s bajkovitim vizijama i mističnim zbivanjima, san i java stapaju se u jedno. Posebno zadivljuje gotovo reportažna uvjerljivost kojom Josip oslikava svijet Istoka što ga otkriva na svom putovanju, navodeći nas na zaključak da je ona utemeljena na autorovom osobnom iskustvu, no on priznaje da je sve to fikcija.

- Na istok sam išao najdalje do Debrecina u Mađarskoj. Taj dio romana, s putovanja, bilo mi je najteži napisati jer je tražio puno istraživanja, no imao sam svog insidera, prijatelja Indijca iz Hyderabada, koji mi je puno pomogao oko faktografije i opisa Indije, kao i oko toga je li suvislo da Indijci budu vezani uz Maleziju u kontekstu u kojem se o tome govori u knjizi. No, bilo je tu i puno istraživanja Google Mapsa, kao i prikupljanja informacija na web portalu Quora, gdje sam postavljao pitanja o životu na brodu, a javio mi se i dosta pomogao jedan Indijac koji je godinama plovio i objasnimo mi kako to izgleda, kakvi se poslovi nude, kako se ljudi odnose prema novom članu posade. To mi je uzelo dosta vremena, ali je to uz Internet zasigurno mnogo lakše nego da sam pisao roman prije pedeset godina, kaže Mihovilović.

„Krletka od mora“ prvi je objavljeni rukopis ovog zagrebačkog IT-evca, koji se za zvanje kompjuteraša opredijelio tek pošto kao diplomirani komunikolog nije uspio pronaći posao koji bi ga ispunjavao i od kojeg bi mogao živjeti.

- Društveno-humanističke znanosti uvijek su mi bile bliže, ali kad sam diplomirao komunikologiju, nisam se baš usrećio poslovima i mogućnostima iz te branše, pa je IT bila dugoročno jednostavnija opcija, uz nešto ulaganja i truda. A pisati sam počeo u srednjoj školi, kad sam intenzivno čitao fantasy romane, Tolkina, Terryja Pratchetta I Georgea R.R. Martina, i zamišljao kako ću sa šesnaest napisati knjigu, a onda se ono što sam htio pisati mijenjalo ovisno o tome što sam čitao i što mi se sviđalo. Držao sam se fantasyja sve dok za lektiru nismo dobili Marinkovićevog Kiklopa, koji mi se jako svidio pa sam sve što sam do tada čitao i napisao pobacao i krenuo drugim putem, no s osamnaest godina nije moguće napisati novog Kiklopa, ističe mladi književnik.

Premda složene konstrukcije i pun metaforike, prvi roman Dinka Mihovilovića dinamično je, uzbudljivo i napeto štivo, što su sve uvjerljivi argumenti da je s „Krletkom od mora“ suvremena hrvatska književnost bogatija za jedno novo autorsko ime.

Mihovilovićev prvijenac objavila je nakladnička kuća Beletra, a ako niste bili na promociji, gdje su „Krletku od mora“ predstavili urednica i vlasnica Beletre Sandra Pocrnić Mlakar, Kruno Lokotar, Vladimir Cvetković Sever iz Mitopeje i Dragica Dujmović Markusi, profesorica koja je Dinku u gimnaziji predavala hrvatski jezik i književnost; ne propustite priliku da ovog zanimljivog autora upoznate na Interliberu, 13. studenoga na tribini zakazanoj u 17.45 sati.