fallback

Razgovor s Davorom Matačićem, ravnateljom Glazbene škole u Varaždinu

Davor Matačić

Typography

Glazbena škola Varaždin u petak je započela proslavu 190. obljetnice rada koncertom u povodu Dana sjećanja na žrtve Holokausta u suradnji s Veleposlanstvom Države Izrael.

Pod visokim pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović proslava će trajati cijelu godinu. Škola koju je davne 1828. godine osnovalo Društvo prijatelja glazbe iza sebe ima bogatu povijest, tijekom koje je bila pravo rasadište glazbenih i pjevačkih talenata, a iz njenog su okrilja krenula na svoj blistavi svjetski glazbeni put brojna poznata imena, rekao je Davor Matačić, ravnatelj Glazbene škole u Varaždinu, s kojim smo porazgovarali u povodu obljetnice.

Kakav će biti slavljenički program i koliko će proslava trajati?
Posljednjih nekoliko desetljeća okrugle obljetnice obilježavale su se svečano. Uvijek obuhvaćaju koncerte najboljih učenika škole, bivših učenika, a danas proslavljenih glazbenika. Pokroviteljstvo nad proslavom prihvatila je Predsjednica RH. Koncepcija je malo drugačija nego ranije. Proslava će biti cjelogodišnja, imat ćemo koncerte profesora, što mi je jako drago jer takvih koncerata već dugo nije bilo.

Koji će događaji biti najvažniji?
Dva najvažnija događaja bit će na proljeće i u jesen. Suradnja s prijateljskom školom iz Ravensburga, tamo ćemo gostovati sa Genesis suitom, nastalom na temama Genesis grupe, koju karakterizira mladenački pristup, a u Varaždinu planiramo „open air“ koncert, bit će to zanimljivo širem gledateljstvu. Na jesen će biti izveden mjuzikl koji već piše Ivan Josip Skender, pripadnik mlade generacije skladatelja. Mjuzikl nastaje na narudžbu škole, a izvest će ga učenici s profesorima u suradnji sa stručnjacima koje glazbena škola nema, na primjer, za režiju. Režiserka je Marina Pejnović, a libreto piše Marijana Nola. Još nikad nismo imali uprizorenje glazbeno-scenskog djela.

S kime ćete surađivati?
Surađivat ćemo s brojnim institucijama, s kojima i inače puno surađujemo – Koncertnim uredom, Varaždinskim baroknim večerima, Varaždinskim komornim orkestrom, Gradskim muzejom Varaždin, koji će pripremiti retrospektivnu izložbu o povijesti škole.

Stanovnici kojeg područja gravitiraju prema Glazbenoj školi?
Radijus djelovanja Glazbene škole ide i preko granica Hrvatske. Nema baš svaka škola strance u svojem sustavu. Imamo jednog kolegu iz Slovenije koji je mogao izabrati Mariborski konzervatorij, ali on je izabrao Varaždin. Velik dio učenika dolazi iz Međimurja, iz Krapinsko-zagorske županije, Koprivničko-križevačke županije, imali smo učenike iz Istre i ostalih dijelova Hrvatske. Jako puno učenika dolazi iz ruralnih sredina i to me veseli. Vjerujem da neki Glazbenu školu percipiraju kao elitističku školu, ali varaju se. Veseli me što smo sudjelovali u školovanju fantastičnih mladih glazbenika koji dolaze iz ruralnih sredina i svoje karijere nastavljaju u najboljim svjetskim orkestrima, kao profesori na vodećim institucijama i na to smo jako ponosni.

Je li bilo prekida u radu škole?
Bilo je nekoliko prekida u radu škole. Povijesni izvori govore da je to bilo zbog pomanjkanja financijskih sredstava, stručnoga kadra, prostora, konkurencije privatnih učitelja, neprijateljstva i nerazumijevanja nekih gradskih zastupnika. Kada čitam povijesne izvore, shvaćam da se stvari nisu puno promijenile. Sve se svede na entuzijazam grupe određenih ljudi tijekom povijesti koji su dali sve od sebe i smatrali da je dobro za ovaj grad i društvo u cjelini. Godine 1818. Petar Polanski prvi je pokrenuo akciju za osnivanjem Glazbene škole u Varaždinu, uputio je podnesak u kojem razlaže vrijednosti i značaj glazbenog obrazovanja, a uzor su mu bili Beč i Graz. Bila je to inicijativa koju je Gradski odbor odbio. Tek se 1827. godine osniva glazbeno društvo u Varaždinu, iz kojega se razvila Glazbena škola. Postojali su pravilnici prema kojima su se djeca oslobađala od školarine, a instrumenti su se kupovali zaradom od glazbenih događanja. Dva su osnovna pravca razvoja škole – rad na kvaliteti i povezivanje s lokalnom zajednicom odnosno gradom.

Jesu li se pojavljivali ili „gasili“ neki smjerovi?
Uvijek je bilo dobrih ideja i uvijek je postojao „nerv“ koji je provocirao otvaranje novih programa, koji su često bili gašeni zbog raznoraznih razloga, ali uvijek postoje zahtjevi za proširenjem djelatnosti. Što se češće to radi, to nas češće vraćaju natrag. U tom smislu ne smijemo odustati od borbe za jačanjem kvalitete, za jačanjem djelatnosti. Na primjer, dogodilo se da je nastava kompozicije profesora Davora Bobića bila ugašena jer je on bio vanjski suradnik. A nikoga nije bilo briga što je on u Varaždinu bio jedini kompozitor. Zbog pravnih „caka“ ukinut je predmet. Nakon četiri godine uspjeli smo dobiti dozvolu da kompoziciju uvedemo kao fakultativni predmet. To je fantastična stvar za učenike koji ju pohađaju. Bili smo prva škola koja je uvela orgulje kao glavni predmet.

Imate li smjerove popularnih žanrova poput jazza?
U povijesti je bilo i jazz i dixieland bendova, a mi u Hrvatskoj još ni danas nemamo verificirani plan i program za jazz glazbu i dalje ga provodimo kao fakultativnu nastavu. Mladi „grizu“ na to, njima je to svježi zrak. Mi im kao škola ne možemo pomoći, a oni ne mogu živjeti od sviranja. Nije to ni smisao, ne mogu očekivati da će biti samo jazz muzičari i nigdje ne raditi, treba prenositi znanje. Mladi koji su se školovali u Austriji imali su talente koji su bogomdani i uspjeli su ih razviti, ali neka ih djeca ne uspiju razviti. Bilo bi dobro da se institucionalizira ta nastava. Željeli bismo proširiti djelatnost na balet i ples, željeli bismo se širiti, postati Konzervatorij za glazbu, ples i izvedbene umjetnosti.

Kakve su želje, gdje vidite Glazbenu školu u budućnosti?
Mislim da je normalno da Glazbena škola u Varaždinu kao jedina takva umjetnička i obrazovna institucija u gradu postane konzervatorij. Ne bi to bilo nešto svojstveno samo za Varaždin, to je primjer koji se vidi i u drugim gradovima, da su ljudi koji su vodili kulturne i obrazovne politike lokalnih sredina imali zajednički cilj.

Zašto se kaže da je glazba vrhunac izvedbenih umjetnosti?
Glazba je neposredna, vrlo lako nalazi put do svake osobe, bez obzira gdje se nalazi, koje je nacionalnosti, kojim jezikom govori. Energija koja se tijekom muziciranja javlja utječe na cjelokupno stanje onoga koji se njome bavi – psihičko i fizičko. Terapija glazbom je nešto što je budućnost, „vani“ akademije nude i tu vrstu obrazovanja.

Što biste mijenjali u zakonu da možete?
Kod nas još nije sve razjašnjeno. Zapadni sustav gleda drugačije na škole. S jedne strane za nas je zadužena Agencija za odgoj i obrazovanje, koja pod sobom ima gimnazije, a s druge strane imamo Agenciju za strukovno obrazovanje. Nered je u svemu tome. Zakon o umjetničkom obrazovanju bi trebalo revidirati. Imamo probleme kad se raspisuju natječaji za europske fondove, jer ne znamo pripadamo li gimnazijskim ili strukovnim programima. Sve je nedorečeno. Osim toga, škola smo sa 750 učenika, s dva područja odjeljenja, dva su u pripremi da se otvore u Varaždinskim Toplicama i Cestici za osnovno glazbeno obrazovanje, a imamo samo dva pedagoga premda nam u dopisu Ministarstva piše da imamo pravo na četiri pedagoga. Mučimo se u organizacijskom smislu, ali naši su učenici pametni mladi ljudi i nema nasilja ni devijantnog ponašanja.