fallback

Na 40. Interliberu predstavljena glazbena foto-monografija, Ivana Ivančana "LADO – Hrvatska tradicijska glazbala i sastavi"

Predstavljanje foto-monografije "LADO – Hrvatska tradicijska glazbala i sastavi"

Typography

Na 40. Interliberu je 10. studenoga predstavljena foto-monografija, Ivana Ivančana "LADO – Hrvatska tradicijska glazbala i sastavi".

Riječ je o atraktivnoj glazbenoj foto-monografiji o Ansamblu narodnih plesova i pjesama Hrvatske, tiskanoj u izdanju Školske knjige i popraćenoj četverostrukim CD-om. Zahvaljujući suradnji s Glazbenim programom HRT-a po prvi put na taj su način i tonski predstavljena hrvatska tradicijska glazbala u Ladu i njima svojstveni sastavi, od tamburaškog orkestra, preko dangubice i miha do dvojnica...Monografiju su na Interliberu predstavili dr. sc. Ante Žužul,direktor izdavača Školske knjige, dr. sc. Krešimir Dabo,dr. sc. Irena Miholić, stručna suradnica, Ivan Ivančan autor te Miroslava Vučić, urednica izdanja. Prestavljanje monografije ansambl Lado oplemenio je svojim nastupom te oduševio publiku Interlibera.

Orkestar Lada čine multiinstrumentalisti

Orkestar Lada čini četrnaest glazbenika – multiinstrumentalista koji sviraju gotovo sva tradicijska glazbala, među kojima su krčke sopele, istarske roženice, banijske svirale ciganjske, slavonske i baranjske gajde, podravske i bilogorske dude, istarske mišnjice, šurlice i vidalice, dalmatinske i hercegovačke diple...

Prema riječima autora Ivana Ivančana, bivšeg umjetničkog ravnatelja ansambla, u ovom izdanju zadaća nije samo prikazati sve mogućnosti glazbenika ansambla Lado i njihova instrumentarija već i edukacija, jer šire slušateljstvo upoznaje s do sada slabo poznatim, a neobično važnim segmentom hrvatske tradicijske kulture.

- Prostor koji nastanjuju Hrvati, iako relativno malen, jedinstven je po ljepoti, raznolikosti i bogatstvu glazbenoga i plesnoga folklora. Ansambl Lado gotovo sedam desetljeća širom zemlje i svijeta promiče umjetnički obrađenu glazbenu i plesnu tradiciju Hrvata. Pritom je pozornost publike obično ponajprije usmjerena na narodne plesove i pjesme, originalne narodne nošnje, a onaj dio koji se odnosi na tradicijska glazbala i njihove sastave potisnut je u drugi plan.
Upravo je to bio razlog da se, u suradnji sa Školskom knjigom i Glazbenim programom Hrvatskoga radija, pristupi snimanju materijala za četverostruki CD te izdavanju glazbene fotomonografije LADO – hrvatska tradicijska glazbala i sastavi, kaže u predgovoru izdanja autor.

Audiomaterijal zapisan na CD-ovima stručnim je tekstom popratila dr. Irena Miholić, u kojem je prikazala hrvatska tradicijska glazbala, sastave i njihovu zastupljenost u Ladu. U knjizi će čitatelji naći i kartu rasprostranjenosti hrvatskih narodnih instrumenata u krajevima u kojima žive Hrvati, notne zapise, fotografije glazbala, svirača i glazbenih sastava, ali i plesača Lada u narodnim nošnjama.

Monografija ima 300-tinjak stranica opremljena je bogatim uvezom ukrašenim fotografijom s narodnim sviralama i etnografskim detaljima. Monografija je informativno edukativna i kao takva sjajan prilog očuvanju narodne baštine koju ansambl Lado njeguje od svog osnutka do danas, a zasigurno i dobro i poučno štivo za sve zaljubljenike u tradicijska glazbala i glazbu i sve one sastave i skupine koji tu vrstu folklornog i etnografskog nasljeđa Hrvatske nastoje očuvati u domovini ili u svijetu.

Čestitke autoru i svima koji su iznjedrili taj izniman zapis o bogatstvu narodnog stvaralaštva i tradicije, uključujući i autore fotografija i tonskih zapisa, grafičke urednike, glazbene producente, glazbenike, kreatore narodnih nošmnji, koreografe, plesače, pjevače i sve članove ansambla.

Tambure, gajde,sopele, roženice, dude, diple, botunjere....

Zanimljivo je da orkestar Lada ima svega četrnaest glazbenika – multiinstrumentalista koji sviraju gotovo sva tradicijska glazbala i u gotovo svim sastavima. Tijekom koncerta isti svirači bez problema prelaze iz gudačkog sastava s cimbalom (guci, pilari, jegeduši, mužikaši), koji je inače uobičajen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u tamburaški sastav, koji je karakterističan za sjeveroistočna nizinska područja. Pritom je potrebno istaknuti da od nekoliko različitih sustava tambura, tamburaši Lada sviraju onaj najstariji, tzv. farkašev, i najnoviji srijemski. Oba se sustava vrlo često kombiniraju s violinama i cimbalom.

Često se u predstavljanju glazbene tradicije dijela jadranskog područja svirači pojavljuju i kao sastav mandolina, a potom postaju bandisti – sastav svirača limenih puhačkih instrumenata iz sjeverozapadne Hrvatske. Glazbenici orkestra Lado sviraju i druga tradicijska glazbala. Tako su od aerofonih instrumenata zastupljene krčke sopele, istarske roženice, banijske svirale ciganjske, slavonske i baranjske gajde, podravske i bilogorske dude, istarske mišnjice, šurlice i vidalice, primorski i lički mih, dalmatinske i hercegovačke diple te različite dvojnice, diplice, jedinke, trstenice, ćurominka, okarina i strančice. Uz već spomenute tambure, od kordofonih glazbala tu je i slavonska tambura samica, lička dangubica, banijska tambura dvožica, kordunska kozarica i bosanska šargija i bugarija. Lijericu, instrument koji je pratio ples u mnogim dijelovima južne i srednje Dalmacije, svira nekoliko glazbenika, kao i malu dijatonsku harmoniku triještinu ili botunjeru.

Počast vještini muziciranja

Narodna, folklorna, pučka ili tradicijska glazba podrazumijeva glazbu koja se u prošlosti prenosila usmenim putem i izvodila „po sjećanju”, koja je bila dijelom pamćenja prije svega seljačkih zajednica. Ali pod taj širok pojam glazbe mogu se svrstati i sve one vrste glazbe koje su se izvodile i u drugim društvenim zajednicama u gradu, među građanima, obrtnicima i trgovcima, ali i u elitnim krugovima plemstva i visokoga građanstva. Unutar svih tih skupina glazba je bila prisutna tijekom različitih društvenih događanja, u različitim životnim prilikama kao spontano muziciranje ili pak organizirano. Glazba stoga nije bila samo puko ispunjavanje dokolice ili pak istraživanje i pokazivanje vlastite kreativnosti, već je bila povezana i s različitim zbivanjima te je time ispunjavala i mnoge funkcije u životu ljudi.

Tu su glazbu i u prošlim stoljećima u autentičnim situacijama ili, češće, prema izvođenju kazivača bilježili melografi, etnomuzikolozi te različiti stručni i manje stručni entuzijasti i zaljubljenici u tradiciju. Njihovi su zapisi, odnosno snimke, nepresušno vrelo mnogima. Danas se tradicijska glazba najčešće doživljava zahvaljujući nastupima različitih folklornih skupina, a sve je rjeđa na lokalnim zabavama, odnosno kao pratnja običajima koji nisu zaboravljeni ili su pak obnovljeni. I, dakako, kao dio turističke ponude nekog kraja.

Ovim se izborom nastojalo odati počast glazbalima, ali i vještini muziciranja na njima. Ujedno se željela istaknuti nadarenost svirača, onih odabranih koji sviraju i stare i nove skladbe i napjeve prema sjećanju ili prema notnom zapisu, a pritom svaki put unesu u izvedbu i dio svojega doživljaja.

Glazbena šarolikost

Raznolikost glazbala i glazbenih sastava na geografski malenom području Hrvatske uvjetovana je nejednakim kulturnim nasljeđem pojedinih regija, a posljedica je i susretanja različitih kultura: srednjoeuropske, mediteranske i balkanske. Sva ta glazbena šarolikost i slojevitost uključuje glas i glazbala, a tehnike izvedbe, odnosno konstrukcije glazbala, prilagođene su ukusu i izrazu pojedinih društvenih skupina koje su ih prigrlile i uvrstile u svoj domaći repertoar. Neka su glazbala postala i zaštitnim znakom pojedinih lokaliteta.

No, najvažniju ulogu u „životu” glazbala ima svirač koji mu vještinom sviranja udahnjuje život. Ti vješti pojedinci, bilo da su svirali u dokolici ili su pak od sviranja živjeli, zaslužni su za opstanak pojedinih glazbala, a zaslužni su i za razvoj i raznolikost skupnog muziciranja i oblikovanja sastava. Oni su važni i za glazbeni repertoar određenog područja koje, uz stariju tradiciju, redovito dopunjuje i novim, popularnim melodijama često ih prilagođavajući lokalnoj publici.

Stoga su i danas vidljivi i čujni različiti slojevi tradicije koji često, uz najstarije, uključuju i pomodne slojeve, nerijetko unesene iz drugih kultura, no prihvaćene i prilagođene domaćem kraju - ističu autori.Više o svemu tome može se pronaći u monografiji, koja predstavlja vrijedan doprinos očuvanju cjelokupne hrvatske narodne glazbene tradicije, djela neznanih glazbotvoraca i mnogih anonimnih i samoukih narodnih svirača, kreatora svirala ...i izniman su dar za svakog zaljubljenika u tradiciju i svakog čitatelja, slušatelja i publiku koja će u izdanju, vjerujem, uistinu uživati.