fallback

VBV: Mađarski glazbenici sjajnim interpretacijama djela baroknih majstora nagradili publiku Varaždinskih baroknih večeri i održali visoku razinu kvalitete festivala

Istvan Konya

Typography

Koncertom zbora i orkestra Panonske filharmonije, zapravo simfonijskog orkestra grada Pečuha i glavnog umjetničkog ansambla u Mađarskoj, Varaždinske barokne večeri potvrdile su da nastavljaju svoj već nadaleko čuveni kontinuitet u vrhunskoj kvaliteti programa, što ih ujedno čini najreprezentativnijim festivalom barokne glazbe u Hrvatskoj i šire.

Panonska filharmonija nastupila je pred prepunom katedralom, u nedjelju, 24. rujna i svojim vrhunskim interpretacijskim umijećem i entuzijazmom razgalila publiku. Riječ je o orkestru s tradicijom duljom od 200 godina, (osnovao ga je bečki skladatelj George Lickl, suvremenik W. A. Mozarta), a za festivalsku publiku zbor i orkestar Panonske filharmonija sa soslistima Eszter Zemleny, sopran, Zoltanom Gavodijem,alt, Davidom Szigetvari, tenor, Szabolcz Hamor, bas, izveo je djela P. Esterhazya,G.F. Telemanna, te D. Buxtehudea.

Panonska filharmonija, osim što osvaja mađarske koncertne prostore, prima brojne pozive za nastupe u drugim državama, uglavnom u europskim glavnim gradovima. Gostujući umjetnici i dirigenti potječu iz prvih redova međunarodne glazbene scene.

Tijekom posljednjih godina, Filharmonija je nastupila s brojnim umjetnicima (neki od njih su Oliver von Dohnányi, Maxim Vengerov, Krzysztof Penderecki, Leopold Hager, Mischa Maisky, Fazil Say, Roby Lakatos, Placido Domingo, José Carreras, Andrea Rost, Gábor Tarkövi, Andrea Lucchesini, Kostas Smoriginas, Guy Braunstein, Zoltán Kocsis, Dénes Várjon, Václav Hudeček, Paul Badura-Skoda, Howard Griffiths, Reinhold Friedrich, Xavier de Maistre…).

Zanimljiv je i glavni dirigent Tibor Bogany kojemu je kao studentu violončela diplomski koncert bila svjetska premijera „Hobbita” ,Aulisa Sallinena u Finskoj nacionalnoj operi. Bio je student Jánosa Fürsta na Konzervatoriju u Parizu, a naknadno je svoje vještine razvijao uz Colina Davisa i Jurija Simonova. Kao violončelist, osvojio je Natjecanje Weiner Leó 1996. i Međunarodno natjecanje Kuhmo, a na pozornici ga možemo vidjeti i danas, s violončelom ili s dirigentskom palicom“- navodi muzikologinja Zdenka Weber, u knjižici Festivala.

Barokni puhački ansambl Sanatores Pannoniae

Varaždinske barokne večeri nastavljene su i drugim sjajnim nastupima mađarskih umjetnika. Tako je u ponedjeljak, 25. rujna, u Franjevačkoj crkvi nastupio Barokni puhači ansambl Sanatores Pannoniae uz umjetničko vodstvo Laszloa Borsodya sa skladbama P. Phillippia, J. Conselia, C. Kajonia, G. Guamia,G. Zarlinna, J. Stadena, te J. H. Schmelzera.

- Puhački ansambl Sonatores Pannoniae, izvodi glazbu kasne renesanse i ranog baroka na autentičnim kopijama puhačkih instrumenata iz razdoblja 16. do 18. stoljeća te često nastupa na festivalima u Mađarskoj (Sopron Early Music Festival, Zemplén Festival, Budapest Early Music Festival) i u inozemstvu (Styriarte, Oslo-Kirkenmusikk Festival, Ile-de-France, itd.) i gostovao je u brojnim radijskim emisijama i na CD izdanjima /Z Weber/.

Istvan Konya – jedan od najvećih suvremenih virtuoza barokne i arhi-lutnje

Ponedjeljak je u festivalskom smislu završio još jednim draguljem - koncertom Istvana Konye, jednog od najvećih suvremenih virtuoza na lutnji. U programu koji je nazvao Zlatno doba glazbe za lutnju / The Golden Age of Lute Music Versailles – Dresden – Wien , glazbenik je na baroknoj lutnji ( instrumentu koji ima čak 24 strune, a nekad su one bile od kozjih crijeva) publiku upoznao s djelima trojice najvećih skladatelja za lutnju - Roberta de Viséea (1670. – 1720.), Silviusa Leopolda Weissa, (1686.-1750.) te Blohma é Viennea (oko 1730. – 1780.).

Interpretirajući njihove skladbe umjetnik je uspostavio posebno prisnu atmosferu s publikom predstavljajući vrijeme i mjesto muziciranja te način preživljavanja skladatelja koji su svi redom u ono vrijeme bili i vrhunski interpreti svojih djela. Nastupali su na dvorovima kao svojevrsna zvučna kulisa, za uspavljivanje ili popunjavanje vremena kraljevima i dvorjanima.

A ostalo je primjerice zapisano da je S. L. Weiss na zajedničko muziciranje i improvizacije pozvao svog suvremenika J. S. Bacha, skladatelja ali i velikog čembalistu i orguljaša tražeći da se natječu u improviziranju - u sviranju fantazija i fuga.
István Kónya je prvi mađarski lutnjist koji je završio visokoškolski studij. Osim što svira renesansnu i baroknu lutnju, izvodi i na arhilutnji i kitaronu.

I. Kónya je profesor lutnje na mnogim tečajevima rane glazbe u Mađarskoj, Rumunjskoj. Član je brojnih komornih sastava, poput zagrebačkog ansambla Responsorium (od 2006. nadalje), Ábrahám Consorta u Budimpešti (od 2014. nadalje) i osnivač ansambla Sospiri (od 2015. nadalje) u Budimpešti.

Snimio je tri solistička CD-a: „Glazba za lutnju iz tri stoljeća” i „S. L. Weiss: Suite za lutnju”. 2014. godine objavio je tri knjige: „Povijest lutnje u Europi”, „Metode renesansne lutnje” i „Antologija renesansne lutnje” (na mađarskom).